Nacijepati drva, promijeniti zavjesu, pa čak i otići po kruh za mnoge naše sugrađane teško je ili nemoguće zbog bolesti, teže pokretljivosti ili samih godina. Zato im sve te usluge osiguravaju naši djelatnici u okviru projekata Gradskog društva Crvenog križa Virovitica.
Naše socijalne usluge, osobito druga faza projekta „ Pružam ti ruku“, „Mobilnost za samostalnost“ korisnicima pomažu u svakodnevnici. Tu je i Pomoć u kući, koja se ostvaruje putem uputnice Zavoda za socijalni rad.
SIGURNOST U TEŽINAMA ŽIVOTA
Ovisno o potrebi, djelatnice su tu za korisnike i članove njihovih obitelji, da lijepom riječju olakšaju životnu situaciju, od onih kada je riječ o osobi u terminalnoj fazi bolesti te joj je potrebna pomoć kod hranjenja, kupanja i previjanja, pa sve do čišćenja životnog prostora, pomoći kod oblačenja ili pripreme obroka za pokretne i samostalnije korisnike.
Vesna Volenik gerontodomaćica je koja pomaže umirovljenici Jeleni Janković.
-Najviše mi je potrebna pomoć oko pranja posuđa, kod usisavanja, čišćenja kupaonice, pranja prozora i mijenjanje zavjesa. Tu mi je Vesna desna ruka i na nju se u svemu mogu osloniti u svom domu – ističe umirovljenica Jelena, dodajući kako je dan bolji čim se Vesna s osmijehom pojavi na vratima.
-Kad je lijepo vrijeme, mi se i prošećemo, gospođu Jelenu otpratim do banke i kad treba platiti račune. Zna da sam tu i da mi se uvijek može obratiti za sve što je potrebno – ističe Vesna.
Svaka gerontodomaćica ima „svoje“ korisnike, koje redovno obilazi i s kojima se s vremenom zbližila poput člana obitelji. Jer, dok se kuha kava ili ručak, teme o kojima se govori su djeca koja rade ili su daleko, unuci koji rastu, bolesti i terapije koje treba liječiti ili se priča o uspomenama na radni vijek, supružnike kojih više nema…
Pitate li geronotomaćice, reći će kako je razgovor poput lijeka za korisnice, a potvrđuju to i one same, dodajući kako im je puno puta draže samo popiti kavu, nego vidjeti učinak posla zbog kojeg ove vrijedne žene dolaze na njihove adrese.
-Mi kombiniramo oboje; pronađe se vrijeme i za razgovor, ali i za čišćenje. Dok donosim drva, razgovaramo o članovima obitelji, o tome što se događa u gradu ili što ćemo raditi od poslova pri sljedećem dolasku. Naši korisnici imaju različite potrebe, od lijekova do čišćenja, svakome se prilagodim i nastojimo taj posjet maksimalno iskoristiti, da bude dovoljno do sljedećeg, da im ništa ne nedostaje – kaže gerontodomaćica Anka Vuković, koja pomaže umirovljenici Ani Bjelobaba.
Korisnica Ana naglašava kako ima pomoć od sina i snahe koji redovno dolaze iz Zagreba, da ju raduju vijesti o unučici i njenim dogodovštinama te da joj je Anka velika sigurnost preko tjedna. Tada treba nabaviti namirnice, donijeti drva, osigurati lijekove…
-Lijepo mi je kada dođe, lako se dogovorimo i jako sam zadovoljna- kaže korisnica Ana.
DEVET GODINA PODRŠKE
Korisnica Dragica Majurec ističe kako joj je pomoć koju dobiva od GDCK-a sigurnost cijele godine.
-Dečki (djelatnici GDCK-a, op.a.) mi iscijepaju drva, pokose travu, kad trebam prijevoz kod liječnika, Elvira Relić (također djelatnica, zadužena za prijevoz i pratnju, op.a.) dođe s kombijem po mene ispred kuće, odveze me gdje treba i vrati opet pred vrata. A moja gerontodomaćica Lucija i ja već se godinama uspješno dogovaramo oko svega – kada će platiti račune, što mi treba kupiti u trgovini, što usisava ili čisti danas. Zajedno smo od prvog „Zaželi“, sada će biti deveta godina i postala mi je jako bliska. Njena vedrina me uvijek oraspoloži – pohvalila je korisnica Dragica gerontodomaćicu Luciju Tomeković.
Lucija pak ističe kako su godine suradnje rezultirale međusobnim poštovanjem, povjerenjem i prijateljstvom koje nadilazi okvire projekta i predstavlja jedan topao i ljudski odnos.
-Naši korisnici su borci, mnogi od njih, poput gospođe Dragice, koji žive sami, imali su i ozljede, operacije, teških životnih situacija. Mi smo ovdje pokazati im da nisu sami i da mogu na nas računati u svim onim potrebama koje oni sami više ne mogu ispuniti kao nekad. Volimo što su u nama prepoznali osobu kojoj mogu vjerovati i na koju računaju u svakodnevnici – kaže Lucija.
Do korisnika na području Virovitice i okolnih općina brojne kilometre prolaze i gerontomaćice Sanela Božo i Željka Grdenić.
Korisnicima pomažu u obavljanju kućanskih poslova, osobnoj higijeni. Ponekad je već i osigurati pregled kod liječnika za naše starije sugrađane izazov, pa Sanela i Željka i ovdje postaju most suradnje između članova obitelji (ako ih imaju), korisnika i zdravstvenih djelatnika.
-S njima proživljavamo i dobro i teškoće kroz koje prolaze, nastojeći im biti podrška, riječ razumijevanja i konkretna pomoć u datom trenutku. Najteže je kada nas korisnik zauvijek napusti – svaka osoba ostavlja trag i u našem životu – ističu.
Od nošenja drva, previjanja, hranjenja, do pranja prozora i usisavanja, korisnici znaju da na njih mogu računati. A Sanela i Željka poručuju da im je drago što su u njima prepoznali sigurnost i razumijevanje.
SVAKI DAN NOVI IZAZOV
U uslugama pratnje i pomoći osobama oboljelima od Alzheimera i drugih demencija Emilija Mikolić pomaže članovima obitelji, kao i samom pacijentu. Od razgovora o simptomima, preko pratnje kod liječnika ili u trgovinu, šetnju ili posjet, Emilija je ovdje u svim fazama bolesti koja zna biti teška i koja ostavlja trag na cijeloj obitelji.
-Neki naši korisnici danas znaju skuhati kavu, obući majicu i hlače, ugasiti vatru na štednjaku prije nego napuste kuću ili stan. No već idući put kada pokucam na njihova vrata, a to je za koji dan, bolest će napredovati i ove, poznate stvari, bit će im strane. Tu sam kako bismo kroz proces bolesti prošli zajedno, osobito kod onih koji žive sami i kojima će uskoro trebati skrb od 24 sata dnevno. Mnogim oboljelima od Alzheimera i drugih demencija pomažu članovi obitelji koji su i sami već umirovljenici pa mi je drago ako im mogu olakšati svakodnevnicu – ističe.
Sve navedene socijalne usluge za korisnike su besplatne. Dio usluga financiran je sredstvima Europske unije, dio uz pomoć grada Virovitice i općina koje pokriva GDCK Virovitica. Usluge Pomoći u kući korisnici ostvaruju uz pomoć države, konkretno uputnice nadležnog Zavoda za socijalni rad.
I dok se u izvješćima sve ovo što smo prikazali vidi kao sustav brojki, popisa ostvarenih usluga i sati utrošenih u rad, mi smo nastojali prikazati ono najvažnije: u svakom tom stupcu nije broj, već jedna osoba. Jedna sudbina, nečija majka, otac, osoba koja živi sama i kojoj će djelatnici GDCK-a ponekad jedini taj dan pokucati na vrata i pitati: „kako ste danas?“.
